Porazna inspekcija

I Porezna uprava i inspektorati i sudovi trebali bi biti imuni na iznos koliki god bio. Pogotovo na činjenicu da je konobar nekome donio piće izvan radnog vremena. Pravda mora biti slijepa, jel tako? Svi bi službenici u Poreznoj upravi, u inspektoratima, u pravosuđu i svugdje gdje valja slijepo držati se zakona i propisa, trebali pred očima imati Justiciju, božicu pravde vezanih očiju, koja u jednoj ruci drži mač, a u drugoj vagu kako bi, ne gledajući tko je tko, pravedno mogla odvagnuti krivnju pa mačem odrezati zasluženu kaznu.

Prekomjerne kazne?

Ovi porezni inspektori u Šibeniku ne da su u ruci imali simbolički mač, nego sataru dok su slijepo i pravdoljubivo slijedeći propise, vlasnicima kafića odrezali kazne nerazmjerne počinjenim prekršajima. Navodno će vlasnik kafića u kojemu su izvan radnog vremena prodana dva piva, čime je utrženo osam eura, platiti kaznu u iznosu od 4.200 eura. Petsto puta veću od iznosa kojim se zagazilo u prekršaj. I ne samo to. I taj i onaj drugi kafić zapečaćeni su na osam dana. Usred turističke sezone.

Ovakvo vježbanje fiskalne discipline čini se maltretiranjem obrtnika i malih poduzetnika.

Kazne te i kad sam sebe zakineš

Prije ovih, zabilježen je još apsurdniji slučaj o kojemu je pisao Istarski.hr no za razliku od šibenskog nije dospio u širi medijski prostor. Jednom istarskom ugostitelju nedavno je Porezna uprava izdala prekršajni nalog jer je tijekom nadzora u njegovom kafiću utvrdila manjak u blagajni. Iznos manjka bio je 2,10 eura. A ukupni iznos kazne koju će platiti kao fizička i pravna osoba - 1.070 eura.

Nije to bio višak u blagajni, nego manjak! Čovjek je prevario i zakinuo samoga sebe. Za dva eura.

Štoviše, pišući mu kaznu porezni inspektor je kao olakotnu okolnost uzeo njegovo "uredno izvršavanje poreznih obveza".

Ta je kazna u ogromnom raskoraku s težinom počinjenog prekršaja. No tako je još otkad se izmjenama Općeg poreznog zakona (u članku 193.) uvelo i kažnjavanje manjka gotovine u blagajni kao težeg poreznog prekršaja.

Siguran lov na sitniš

Ne bi spomenuti primjeri zvučali toliko nevjerojatno da usporedo s njima već desetljećima ne stižu vijesti o neusporedivo težim prekršajima - utajama poreza, isisavanjima milijunskih svota iz državnih poduzeća i zamračivanju javnog novca na najkreativnije načine. To su oni slučajevi u kojima isprva vidite ekipu pravih prevaranata koje pompozno privode s lisicama na rukama i guraju ih u policijske marice odakle potom, kao da su u crnu rupu usisani, nestaju iz vidokruga javnosti. Kasnije im se sudski postupci odugovlače, a kad nepravomoćne presude budu donesene uglavnom bivaju natopljene gorčinom nepravde.

Ovdje, pak, na ovim sitnim iznosima i isprovociranim prekršajima inspektori djeluju žurno. U jednom od ona dva šibenska slučaja glumeći obične goste koji naručuju pivo znajući da je fiskalna blagajna već zaključana, a u drugom mogavši pretpostaviti da konobar u žurbi i gužvi nije stigao odvojiti manču od utrška.

Zbog par centi tisuće eura kazne

Sjetimo se i iživljavanja nad onom zagrebačkom frizerkom koju su inspektori kaznili jer je nakon uvođenja nove valute u siječnju 2023. pretvarajući cijene iz kuna u euro bojanje kratke kose iz dotadašnjih 150 kuna prebacila u okruglih 20 eura, umjesto u 19,91 koliko je precizno trebala. Tim zaokruživanjem cijenu je povećala za 0,45 posto i dobila kaznu u iznosu od okruglih 3.000 eura.

Tragikomičnu farsu banalnih brojki i brutalnih kazni dopunjuje i primjer nesretne prosjakinje u Zagrebu kojoj je prije nekoliko godina istom onom činovničkom satarom, posebno naoštrenom za sitne "kriminalce" odrezano deset dana zatvora jer je na ulici zatečena s isprošenih kunu i pol. To je sadašnjih 0,198 eura koje se, evo, i ja u ovom tekstu ne usudim zaokružiti na 20 centi plašeći se kazne.

"Okrivljenoj su oduzete jedna kovanica od jedne kune, dvije kovanice od deset lipa i šest kovanica od pet lipa", činovnički precizno je navedeno u službenom zapisniku.

Masna kazna za banalni tipfeler

Vratimo li se još malo unatrag, a sve su to slučajevi koji ispisuju birokratsku antologiju ovdašnje kafkijansko-gogoljevske tragikomične stvarnosti, u medijskim arhivima nalazimo slučaj iz 2017. kada je Porezna uprava kaznila jednu obrtnicu s 10.000 ondašnjih kuna jer je na izdanom fiskaliziranom računu u iznosu od 30 kuna svoj poslovni prostor navela pod oznakom P1, a isti je u Poreznoj upravi bio prijavljen s oznakom p1. Ona je na računu umjesto malog ispisala veliko slovo. Ne neko drugo slovo nego isto, ali ispisano verzalom, a ne kurentom. Nju je tada taj banalni tipfeler koštao 10.000 kuna kazne.

Kažnjavajući male obrtnike zbog više nego očitih nehotičnih i neplaniranih "zločina" država ih dovodi u težak položaj lomeći im nevidljivim pendrekom poduzetnički duh. Povrh toga, zbog pišljivih iznosa država se odriče i PDV-a koji bi kažnjeni ugostitelji platili u onih osam dana tijekom kojih će po kazni biti zatvoreni.

Traženje dlake u jajetu

"Od lipnja dobivamo reakcije da je pritisak inspekcija cijelu godinu strašan, ima inspekcija tri puta više nego ikada, traže dlaku u jajetu i kao da žele onemogućiti ljudima da rade" - rekao je Dražen Oreščanin iz Glasa poduzetnika gostujući na N1 u četvrtak.

Porezna inspekcija postaje tako porazna inspekcija. Porazna za poduzetnike kojima, ako se ne uspije naći nešto veliko, onda se nađe - rekao bi Oreščanin - dlaka u jajetu. Kao da se baš ta dlaka traži.

Naravno da prekršiteljima ne treba šenkati ni sitne propuste, ali ne treba ih pritom kažnjavati kao najgore prevarante. Sankcija treba biti no nema razloga da kazne za male prekršaje budu nerazumno velike. Zašto, recimo, ne postoji institut opomene barem za prekršitelje poput onog istarskog ugostitelja s vrha teksta kojemu je u blagajni manjkalo 2,10 eura? I kojemu je čak i poreznik potvrdio da uredno izvršava svoje porezne obveze.

Kada se zbog banalnih iznosa, previda ili tipfelera provođenje zakona pretvara u iživljavanje, mali poduzetnici s pravom se mogu pitati zašto ih ovdašnji sustav kažnjava kao teške kriminalce i ima li smisla posao kojim se bave.